0800/42-00

Temeljem učestalih zahtjeva za savjetima o zaštiti potrošačkih prava, a vezano za primjenu Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom, te informacija naših predstavnika u savjetodavnim tijelima za zaštitu potrošača javnih usluga u Društvu „VUKANOVČAR“ smatramo da su neke JLS u suradnji s trgovačkim društvima koja pružaju javnu uslugu prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, neopravdano iskoristile Uredbu za podizanje cijene javne usluge. pozivajući se na elemente cijene koje određuje Uredba.

No, te sve troškove su imali i prije i bili su ugrađeni u cijenu, pa smo mišljenja da je takvo ponašanje JLS i trgovaca s namjerom da se ocrni zakonodavac kao da je on taj koji je povećao cijenu.

Puno je toga napisao u Uredbi, ali se vadi iz nje samo što odgovara trgovcima, jer prijemu Uredbe potiču u provode trgovci, a ne lokalne samouprave, a veliki broj JLS (posebno Općina) iako je prošao zakonski rok, još nije donio Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, a koju je bilo dužno donijeti predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave (što smo utvrdili pregledom mrežnih stranica JLS u Međimurskoj županiji).

Nadalje smatramo da je nezakonito što se u koncesiju za prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada dalju potrošači (građani) a ne javna usluga. 

Nadalje smatramo da trgovac nema zakonske ovlasti, pa čak i ako je u Ugovoru određena kazna, naplaćivati kazne, jer nema ovlaštene osobe koja može odlučiti u kažnjavanju.  Kaznu može u lokalnoj samoupravi naplatiti Komunalni redar i ide u Proračun JLS, a ne trgovcu koji zbrinjava otpad, jer prema Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o zaštiti potrošača može se naplatiti samo učinjena usluga.  Naime ako su JLS odlučile da trgovac naplaćuje „ugovorne kazne“, morati ćemo savjetovati potrošače da ne potpisuju takve ugovore.

Mišljenja smo da su građani (potrošači) trebali sukladno Odluci JLS, sklopiti Ugovor s JLS i njoj plaćati zbrinjavanje komunalnog otpada sukladno Zakonu i načelu "onečiščivač plaća" srazmjerno količini predanog otpada, jer u Hrvatskoj nije dozvoljeno trgovanje ljudima, a predaja potrošača i njihovih osobnih podataka koncesionaru, predstavlja de facto "trgovanje ljudima"

A da je to tako, dokaz je da je npr. firma "Ekoflor d.o.o." jedna od najbogatijih firmi u Hrvatskoj, a znamo da se kod javnih usluga ne smije stvarati profit tj. da moraju poslovati na "+0", naravno sa pripadajućim rezervama.

Nažalost javna usluga u pravilu poskupljuje, negdje se obračunava PDV 13%, negdje 25%, ali sve to je nelogično, jer ako se uredno razvrstava otpad, znači da trgovca samo pokupi razvrstani otpad i dovoljno je da ga proda, čak ga ne mora dodatno obrađivati.

Iz toga je jasno da trgovac ima zaradu na prodaju razvrstanog otpada, te da usluga može samo pojeftiniti, jer ako je poskupila kad potrošači razvrstavaju otpad, onda nema stimulacije razdvajanja, jer "ugovorna kazna" neće polučiti edukativni efekt.

Odluku, a time i cijenu, o gospodarenju komunalnim otpadom donose isključio JLS, a Opći uvjeti trgovca ne mogu biti u suprotnosti s tom Odlukom. Koja je nekretnina koja se ne koristi, po zahtjevu potrošača, odlučuje JLS, a ne trgovac. Tko mora plaćati, a tko ne, odlučuje JLS, a ne trgovac. In navedenog je razvidno, da sve nejasnoće oko zbrinjavanja komunalnog otpada potrošači mogu i moraju rješavati isključivo s JLS, a nikako s trgovcem koji pruža javnu uslugu  prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada.

Nažalost moramo zaključiti, da ako potrošači prihvaćaju takve Odluke JLS i potpisuju adhezijske (uzmi ili ostavi) Ugovore, jasno da neće dobiti pravnu bitku jer su dragovoljno prihvatili nepoštene ugovorene obveze. U Međimurju djeluju dvije udruge za zaštitu potrošača, a zajedno imaju nekoliko desetaka članova, a potrošači od nas udruga očekuju akciju.

Mi možemo zastupati interese potrošača naših članova, nemamo pravo ni ovlasti zastupati interese potrošača koji nisu naši članovi, jer u naravi ni ne znamo njihove stavove, niti je li žele da se borimo za njih da ostvare svoja potrošačka prava. Potrošači se ne žele učlaniti u "nikakve organizacije", pa čak ni ne žele pročitati da je članarina u udrugama za zaštitu potrošača 30 kn/godišnje (kutija cigareta), a kad zapadnu u potrošačke probleme onda neki vrlo arogantno, ne birajući doba dana i noći, od udruga traže pomoć s obrazloženjem "ja sam potrošač vi ste mi obvezni pomoći, vas plaća država". Nažalost politika je stvorila takvo mišljenje, no udruge za zaštitu potrošača se financira niti država, niti JRLS, financiramo se isključivo preko članarine i projekata koji nam eventualno budu prihvaćeni na Javnim natječajima iz javnih izvora, a Zakon o zaštiti potrošača nam čak zabranjuje primati donacije od trgovaca.

Društvo "VUKANOVČAR" (Ž.T.)