Kao i svi drugi, očekivao sam da država odvoji vremena te preko medija informira građane o SARS CoV-2. Umjesto toga, imamo suprotne izjave i Odluke koje se izgovore pa povuku. A kada netko kaže bilo što vezano za pandemiju, dobije salvu napada i uvreda od ljudi koji dežurno i uredno, svaki dan, čekaju da izađe neka vijest, kako bi imali što napadati. Posebno kad se radi o vijestima koje jedan dio vlasti ne želi čuti. No, ne bavim se politikom, ali vidim da je zlo zahvatilo svijet, koje palo da plodno tlo ljudskog nepovjerenja, sklonih teorijama zavjere i zahvaćanih paranojom da je COVID-19 izmišljen upravo radi njih, iako ga zapravo nema, ali žele njih uništiti.
Kriznom Stožeru i HZJZ ne zamjeraju jedino članovi njihovih obitelji (bar ne javno). Nije im lako, a nema im natrag, i vjerujem da se trude da svi budu zadovoljni, što je u epidemiji nemoguće. Ipak da se vratim temi. Ostavljanje i prepuštanje ljudima da se sami informiraju i educiraju je katastrofalna greška, koja za posljedicu ima trenutno stanje, koje je na rubu eskalacije nezadovoljstva. Zato prijenosom relevantnih, provjerenih informacija želimo pomoći na koheziji društva i zajedničkoj borbi protiv pandemije, jer samo zajedništvom i brigom za svoje i tuđe zdravlje pandemija će se zaustaviti. Nije dobro stvarati neinformirano, nezadovoljno društvo jer iskustva pandemija iz prošlosti upozoravaju, a davati vjeru u sveopći spas u cjepivu, je još jedan pogrešan potez u borbi protiv pandemije. Pa krenimo redom:
Što je SARS-CoV-2 a što Covid-19?
Početkom prosinca su u Kini, u Wuhanu, primijetili da, usred epidemije gripe, dolazi do upale pluća i tijeka bolesti različitog kod nekih pacijenata. Upale su bile obostrane, simptomi nisu nastupali brzo te je zaključeno da se radi o nekoj novoj bolesti. Imali su loša iskustva sa SARS-om i odlučili su, ovaj put, obavijestiti ostatak sveta. To su učinili 31.prosinca 2019. godine. Već nakon par dana je napravljen, “pročitan” genom virusa. Primijećeno je da dosta nalikuje SARS-u, ali se dovoljno razlikuje da nije ista bolest. Da ne bi bilo konfuzije, bolest je nazvana COVID-19 (bolest izazvana korona virusom iz 2019. godine) a virus SARS-CoV-2 (Teški akutni respiratorni sindrom izazvan korona virusom drugim te vrste). Da su znali u tom trenutku malo više, mogli bi nazvati bolest recimo Teški akutni sindrom čitavog tijela - SAWBS.
Kako je nastao virus?
Prešao je sa životinje na čovjeka. Postoji nekoliko verzija kako, kad i zašto. Krenimo od 'zašto'. Puno virusa živi u životinjama, preteča ovog virusa dolazi iz šišmiša. I nije nimalo neočekivano. Ima još virusa koji mogu i koji će vjerojatno nekad izazvati epidemije, a moguće i pandemije. To je prirodni slijed. Nije ništa neobično. Sasvim je očekivano da se virusi prilagode zaposjednuti najdominantniju vrstu.
U filmovima je to jednostavno - jedan šišmiš pljune, svinja to pojede, ljudi pojedu svinju i nastane epidemija. Nije tako. Pojednostavimo. Virus zarazi neku vrstu blisku šišmišima. Djelomično se promijeni. I dalje dolazi do kontakta sa originalnim virusom. Verzije koje su mutirale tako da se bolje prenose opstanu u drugim vrstama. Sasvim sigurno neka od tih verzija virusa napada i ljude, ali još nije sposobna prenositi se sa čovjeka na čovjeka. Mutira shodno svojoj okolini. Tako izmijenjena, živi u životinjskim vrstama, ali je sve bliža ljudima. Sve dok se ne dogodi takva mutacija koja omogućuje prijenos na čovjeka i opstanak u njemu. Taj proces traje desetljećima. Za ovaj virus se misli da potječe još iz druge polovice 19. stoljeća, slično kao i HIV.
Kako znamo da je virus prirodno nastao?
Pored svih logičkih i objektivnih indicija, jednostavno postoji program kojim se može usporediti genom ovog, sa genomom ostalih virusa. Ostala bi sekvenca, potpis, da je došlo do umjetnog miješanja. Na stranu što još nismo sposobni napraviti nešto ovakvo. Nema nikakve sumnje da je virus nastao potpuno prirodno.
Postoji li lijek?
Ne. Ne postoji. To što političari reklamiraju samo je znak njihovog nepoznavanja znanosti i želje za jeftinom popularnošću. Svi gromoglasno najavljivani lijekovi su se pokazali nedjelotvornima. Možda je razlog taj što su virusi suviše jednostavni. Po biolozima nisu ni živi. Kako ubiti nešto što nije živo?
Kako se naše tijelo brani?
Jedina prava obrana je stvaranje antitijela. Antitijela su dijelovi koje proizvodi naš imunološki sustav onda kad uspije prepoznati to što ga napada. Nema čudesnih lijekova, nema čudesnih obrana, nema grgoljenja slane vode i octa. Samo antitijela. Nema jačanja imunosustava, to jednostavno ne postoji. Postoji omogućavanje našem imunitetu da radi time što unosimo sve potrebne tvari iz biljne i životinjske hrane, bez suludih dijeta i time što ne pušimo, ne opijamo se, ne drogiramo se, ne prejedamo se i slično.
Kako djeluje cjepivo?
Cjepivo nije neka posebna, neshvatljiva mudrost. U tijelo unosimo djelić virusa koji nas ne može zaraziti, ali natjera tijelo da proizvodi ista antitijela kao da je ušao čitav virus. Ako ponovo dođemo u dodir sa virusom, organizam je već naučen braniti se. To ne znači nužno da se nećemo razboljeti - cjepivo nije štit. To znači da ćemo se uspješno obraniti od virusa. Ima raznih načina kako napraviti cjepivo. Priče koje plasiraju oni koji istinski ne razumiju ništa su besmislene i ne treba ih slušati. Neki to prenose jer su bez ikakvog znanja, drugi jer ne znaju logično razmišljati, treći jer imaju financijsku korist od toga. Četvrti to rade jer su jednostavno zli i žele smrt drugima.
Postoji li cjepivo protiv Covida-19, odnosno protiv virusa SARS-CoV-2?
Ne. Još uvijek ne postoji, doduše sada je već izvjesno da će ga biti. Nadamo se. Mnogi pokušavaju napraviti ga, ali još uvijek nema masovne upotrebe.. Koriste se stare metode, ali i neke potpuno nove, poput miRNA cjepiva.
Stvara li se panika da bi farmaceuti zaradili?
Ne. To je velika glupost. Farmakološka industrija nema posebne financijske interese za istraživanjem novih cjepiva. Nema zarade, a mogući su veliki gubici. Da imaju veću zaradu, vjerojanto bi brže došlo do pronalaska sigurnih cjepiva.
Je li Svjetska zdravstvena organizacija privatna firma?
To je također velika zabluda. WHO predstavlja skup svih ministarstava zdravlja. Znači, skup svih nas. Nije firma. Nema moć odlučivanja. Daje samo preporuke. Pokušavaju ravnomjerno rasporediti sve onim državama koje nemaju dovoljno novca. Svaka donacija je dobrodošla. Informacije dolaze k njima i oni ih prosljeđuju svim državama. Tako doznajemo sve. Ima li grešaka? Naravno. Uglavnom zbog političkih pritisaka najvećih država i zbog prikrivanja podataka u pojedinim državama.
Kako virusi oštećuju naše tijelo?
Kad virusi uđu u naš organizam, pokušavaju se zakvačiti za ACR2 receptore kojih ima u plućima, grlu, nosu, bubrezima, testisima, crijevima, ali i u zidovima arterija. Tu gdje se nađu, ulaze u stanice, multipliciraju se i idu dalje ubijajući stanicu. Imaju jednu opasnu osobinu - blokiraju interferone koji nam služe da obavijeste druge stanice. Ostaju dugo neprimijećeni. Ovih dana je izašlo novo istraživanje koje je otkrilo utjecaj na interferone, i to je najznačajnije, iako već taj podatak znamo mjesecima.
Najčešće se razvija upala pluća, obostrano, a komplikacije se događaju i na bubrezima, srcu, mozgu i arterijama. Ostavlja trajne posljedice. Uzrok smrti može biti prejaka imuna reakcija – citokinska oluja, infarkt, krvarenje (prije svega u mozgu), ali i prevelika iscrpljenost organizma, kao i dehidracija. Koliko ljudi će umrijeti, ovisi o mnogo čimbenika - što više oboljelih ima, veća će biti smrtnost. Što više ljudi u bolnicama, više će umirati i od drugih bolesti.
Hoće li se razboljeti svatko tko dođe u kontakt sa virusom?
Naravno da neće. Čak će mnogi zaraženi (preko 80%) imati prilično lak oblik bolesti. Najlogičnije objašnjenje za to je mala količina virusa koja uđe u tijelo, nedovoljna da izazove ozbiljnu bolest no postoje i druge mogućnosti.
Ostaju li trajne posljedice?
Ostaju. Ne kod svakog, ali ipak ih ima - oštećenja na plućima, mozgu, srcu, bubrezima, crijevima.
Je li moguće postići kolektivni imunitet?
Zaražavanjem bez nadzora sigurno nije. Imunitet traje kratko. Ima ponovno bolesnih. Moguće je samo putem cjepiva, ako budu kvalitetna i učinkovita.
Kako se prenosi virus?
Kašljanjem, kihanjem, glasnim govorenjem, ali i disanjem. Virus može biti u kapljicama, ali i u samom zraku. Zato nam je potrebno više razina zaštite.
Štite li maske?
Štite. Nemamo neki drugi posebno pametan način zaštite. Malo maskama, malo higijenom, malo držanjem distance, malo odgovornijim ponašanjem. Sve zajedno nam daje zaštitu. Ništa posebno neće zaštiti, zajedno hoće.
Čemu služe izolacije i samoizolacije?
Služe tome da bolesni ne šetaju okolo i ne raznose viruse, ali i da zdravi budu u manjem kontaktu s drugima koji bi mogli prenijeti viruse. Primjena zatvaranja samo je znak da nemamo drugi način obrane.
Je li opravdano zatvarati ljude u kuće?
Vjerojatno nije. Treba natjerati sve da izađu i šetaju, ali ne tamo gdje ima drugih ljudi. Da bi to uspjelo, potrebno je shvatiti da ne smije biti grupiranja. Treba biti optimist, i nadati se kako će većina shvatiti da je potrebno malo samokontrole kako drastične mjere ne bi bile potrebne.
Treba li pustiti da se što više ljudi zarazi kako bi stvorili imunitet?
Ta ideja je zanimljiva, ali pokazalo se generalno pogrešna. Moguća je za bolesti koje ne ostavljaju posljedice, a imunitet traje dugo. Kod ove bolesti imunitet traje kratko, a posljedice mogu biti katastrofalne. Svako tko je to svjesno napravio, počinio je zločin. To je nešto što se nipošto ne smije napraviti.
Umiru li samo stari bolesni?
Svatko kome je organizam oštećen ima veće šanse umrijeti od bilo koje bolesti. Ne radi se o tome da baš ova bolest specijalno napada starije. Podjednako mogu umrijeti i mladi, jaki, zdravi.
Je li bez obdukcije moguće znati uzrok smrti?
Naravno. Pacijenti kod ove bolesti umiru nakon više dana provedenih u bolnici. Za to vrijeme se napravi puno pregleda i točno znamo stanje svih organa. Tu priču šire oni koji žele prikazati kako se ustvari umire od prirodnih uzroka, a ne od bolesti. Što bi se pokazalo obdukcijom, a da već ne znamo? Eventualno da je stanje bilo još gore. Obdukcije se rade kad ne znamo uzrok smrti. Ne rade se onda kad pacijent dva tjedna provede na respiratoru. Bolest djeluje na sve organe. Hoće li doći do citokinske oluje, ili infarkta ili krvarenja, nevažno je, uzrok je poznat. Čak i kad bolest skrati život za samo jedan dan. Tko od nas smatra da ima pravo nekome oduzeti taj jedan dan?
Širi li se namjerno strah?
Najvažnije ne stvarati paniku. Strah je prisutan jer je bolest nepoznata, a u čovjeku je iskonski strah od nepoznatog. je bolest. Potrebno je iznositi istinu, a ne širiti paniku netočnim informacijama. Strah koji je prisutan vrlo namjerno i svjesno šire pojedinci o kojima se zaista nema što lijepo reći.. Oni se navodno bore za slobodu. Ta sloboda koju propagiraju podrazumijeva da postoji samo njihovo jednoumlje, da se spaljuju knjige, uništavaju izložbe i beskonačno šire bolesti. Po njima, sve se radi da bi se prodale cjepiva koje služe uništavanju svijeta. Surova istina je da će u sljedećih par godina jedva biti dovoljno cjepiva samo za najugroženije grupe.
Je li točno da ne znamo ništa o virusu SARS-CoV-2?
To je potpuno netočno. Zna se genom virusa, zna se mjesto ulaska, zna se način kako napada stanice, zna se koje posljedice ostavlja, zna se njegova radiološka slika. Cjepiva su u razvoju. Ispituju se lijekovi. Ne znamo kakvo će stanje biti za dvije godine, nije prošlo toliko vremena.
Jedan nazovistručnjak tvrdi da se razboli više ljudi koji nose maske. Žalosno što nikada nije naučio ništa. Nije čuo za paradoks šljema, ili za Simpsonov paradoks. Prvi kaže da je bilo mnogo više ranjenih otkad su se počeli koristiti šljemovi u ratu, a drugi da se utopilo više onih sa pojasevima za spašavanje nego onih bez. Više ranjenih je zato što je veća šansa da se preživi jer šljem štiti, ranije nije štitilo ništa. Pojasevi za spašavanje se nose u oluji, pomorskim bitkama, tad tonu brodovi. Žalosno je kad nazoviučene osobe ne mogu shvatiti obične, logične podatke. Ili namjerno šire laži. A to je onda za neke druge institucije.
MICP (Ž.T.)
